Ruski lideri su se navikli da smanjuju budžetske troškove tokom ove godine. Dok zemlja tone u još veću recesiju, vlada smanjuje troškove većine svojih ministarstava. Kolika je kriza govori i podatak da je prema poslednjim procenama nezaposlenost porasla na 12 odsto, a očekuje se da će ekonomski rast u toku 2009. godine pasti za 4,5 odsto. Budžet ministarstva energetike je manji za 33 odsto, a ministarstva saobraćaja za 30 odsto. Ali postoji jedan izuzetno skup projekat za koji je predsednik Dmitrij Medvedev tražio povećanje troškova. To je transformacija škripave industrije oružja iz ere Sovjetskog Saveza u modernu tehnološku silu i pretvaranje ruske armije od 1,1 miliona vojnika u štedljiviju, ali mnogo efikasniju borbenu snagu.
Da bi to postigao, Medvedev je povećao troškove vojske u ovoj godini za oko 26 odsto, na 37 milijardi dolara. Na taj način on je omogućio proizvođačima strateškog naoružanja, kao što su raketni sistemi i borbeni avioni, dodatnih 1,9 milijardi dolara u 2009. godini. Krajem marta, samo nekoliko dana pre puta na samit G20 u Londonu, ruski predsednik je navukao kacigu i uniformu vojnog pilota u avio-bazi blizu Moskve kako bi se provozao u suhoju 34, jednom od ruskih najsofisticiranijih i najubojitijih lovaca-bombardera. Posle leta rekao je novinarima da je vreme da se modernizuje celokupna borbena flota ruske avijacije. „Imamo zamah i ljude koji žele da služe svojoj domovini", rekao je Medvedev.
To je bilo umanjivanje. Ruska vojska i dalje je u velikoj meri ostatak sovjetskih vremena, kada su milioni Crvene armije bili rašireni širom istočne Evrope i centralne Azije. Kada je počela da se raspada sovjetska imperija 1989. godine, Rusija je izgubila veliki broj pešadije, kao i nekoliko ključnih industrija koje su bile povezane s vojskom, od brodogradnje u Ukrajini do obogaćivanja nuklearnog materijala u Kazahstanu. Krah države je takođe primorao neke o najboljih ruskih inženjera da napuste zemlju zbog bolje plaćenih poslova u inostranstvu. Fabrike oružja širom Rusije posrtale su tokom devedesetih godina prošlog veka. U međuvremenu, ruska armija je popunjavala svoje redove neodgovarajućim regrutima. Poslednji novinski i vladini izveštaji pokazali su da postoji fizičko zlostavljanje, zavisnost od droga i alkohola među loše utreniranim i neupotrebljivim vojnicima.
Ograničenja u opremi i ljudstvu postala su očigledna tokom petodnevnog rata Rusije i Gruzije avgusta prošle godine. I pored superiorne vatrene moći ruske armije i većeg broja vojnika, njihova kopnena ofanziva nije donela očekivani uspeh. Arsenal Moskve nije imao odgovarajuće oružje koje bi se suprotstavilo Gruzijskim špijunskim bespilotnim letelicama izraelske proizvodnje, smatra Pol Holtom iz stokholmskog Međunarodnog instituta za istraživanja mira. Zaista, ruske trupe su dejstvovale bez modernih sistema za osmatranje ili opremom koja omogućava noćno osmatranje, čulo se prošlog oktobra tokom saslušanja u ruskoj Dumi.
„Naša armija je bila moderna krajem osamdesetih godina prošlog veka. Od tada joj je dozvoljeno da stagnira", rekao je tada Vadim Kozjulin, čelnik programa konvencionalnog naoružanja pri Centru za političke studije u Moskvi.
Ali postoji jedna oblast u kojoj je ruska vojska napravila bum u poslednjih nekoliko godina - izvoz oružja. Moskva je od prodaje oružja u 2008. godini zaradila rekordnih 8,3 milijarde dolara, i tako izbila na drugo mesto u svetu po izvozu oružja odmah posle SAD. Rusija je bila posebno dobra u pronalaženju kupaca među zemljama u razvoju. Između 2004. i 2007. godine Rusija je od prodaje vojne opreme zaradila 37,9 milijardi dolara, što je više čak i od Amerike u istom periodu. Ruska vojna oprema je tom prilikom otišla u ruke čak više od 80 zemalja u razvoju na svim naseljenim kontinentima. Proizvođači oružja iz Rusije su sklapali dogovore za prodaju gotovo svega, od helikoptera i tenkova do automatskih pušaka. Među kupcima su se našle i Severna Koreja, Iran, Kina i Venecuela kojima je zabranjeno da kupuju oružje od zapadnih proizvođača zbog raznoraznih sankcija. Takav embargo je omogućio Moskvi da pronađe nove klijente za svoju vojnu industriju.
Ruska strategija ima dva dela. Ona želi da koristi ogroman profit koji stvara prodajom oružja širom sveta kao platformu za ponovni razvoj svojih odbrambenih sistema. Ali kod prodaje oružja nije samo reč o novcu. Moskva se nada da će Venecuela i druge zemlje postati još više zavisne od njihovog oružja, pa će tako rasti i političke i ekonomske veze, što će na kraju dovesti do većeg uticaja Rusije u svetu.
Rusija je pojačala svoju ulogu korišćenjem svoja dva najvažnija resursa, nepresušnih izvora energije i ogromnog naoružanja, kako bi sklopila nekoliko pametnih poslova. Tako je tokom 2006. godine tadašnji predsednik Putin bio na čelu delegacije za naftu, gas i odbranu koja je sklapala poslove u Alžiru. Putin je dogovorio prodaju borbenih aviona, raketnih sistema i tenkova u visini od 7,5 milijardi dolara, tok su ruski naftni giganti „Gasprom" i „Lukoil" osigurali ključne koncesije za naftu i gas u ovoj severnoafričkoj državi. Da posao učini slađim, Putin je otpisao blizu pet milijardi dolara duga Alžira koji se vuče iz ere Sovjetskog Saveza. Zatim je Putin sklopio posao i u Libiji potpisujući ugovor o prodaji oružja vredan 2,5 milijardi dolara, a pri tom je otpisao četiri milijarde dolara duga. Poslednji u nizu dogovora je sporazum s Venecuelom koji je prošlog oktobra potpisao predsednik Medvedev, a kojim predsednik Ugo Čaves na raspolaganju ima kredit za kupovinu ruskog oružja u visini od 1,1 milijarde dolara.
Potrebni fondovi i talenat
Da bi se nastavio izvozni bum ruskog oružja, industriji naoružanja je potrebna velika injekcija svežih fondova i talenta. Ministarstvo odbrane Rusije kupuje samo 15 odsto oružja koje proizvedu ruske fabrike, dok su stare mušterije kao što su Indija i Kina počele same da proizvode oružje. Ukoliko Rusija ne modernizuje svoje fabrike, Moskva bi mogla da izgubi još klijenata. Ukoliko se to desi, ruska industrija naoružanja bi bila pod velikim pritiskom da opstane kako ne bi postala irelevantna među svetskim izvoznicima oružja.
Zbog toga su ruski državni zvaničnici na čelu sa predsednikom jasno stavili do znanja u poslednjih nekoliko meseci da su na putu više novca i brza modernizacija postrojenja vojne industrije. Baš zbog toga većina novca ide ka kompanijama čiji proizvodi se najviše izvoze, kao što su borbeni avioni suhoj. Ali pronaći dovoljno talenta koji će podići na noge rusku zastarelu vojnu industriju je sigurno teži posao. Kompanije koje proizvode oružje nisu regrutovale i trenirale inženjere tokom recesionih devedesetih godina prošlog veka, tako da je prosečna starost radnika u vojnoj industriji čak 60 godina.
Pronalaženje inženjera može da bude mnogo lakše nego pronaći dovoljno dobre buduće vojnike. Kremlj planira da penzioniše polovinu od oko 300 hiljada starijih oficira u sledećih tri do šest godina i obuči stotinak hiljada novih, plaćenih vojnika budućnosti. Međutim taj posao će biti više nego težak jer je većina mogućih budućih regruta odrastala u vreme rata sa Čečenijom. Zbog toga je vojska krenula sa opsežnom reklamnom kampanjom u kojoj regrutima obećava život pun avanture. „Ruska armija - vojska profesionalaca" stoji na jednom bilbordu koji prikazuje mladića s kožnim šlemom kako viri iza tenkovskog topa. Ruska vojska sigurno još nije to, ali novac od prodaje oružja bi svakako mogao da pomogne. Citirajte ovaj clanak na Vasem sajtu
Da biste kreirali link ka ovom clanku na vasem sajtu,
kopirajte ovaj text ispod na zeljeno mesto na vasoj stranici.
Pregled :
Obnova vojne industrije za bolju budućnost ruske vojske
četvrtak, 23 april 2009
četvrtak, 23 april 2009
© 2010 - Na mestu VOLJNO
Powered by QuoteThis © 2008
Početak
Vesti
Kantina
Military chanel
Magazin
Blog
Mister Wong
Digg
Del.icio.us
Slashdot
Furl
Yahoo
Blogmarks
Diigo
Technorati
Newsvine
Googlize this
Blinklist
Facebook
Wikio




















